Svaka riječ krije neku priču, tajnu historiju. Iza slogova koje koristimo svaki dan kriju se često zaboravljene priče.  „Ako znate porijeklo riječi, sve može biti lakše razumljivo“, govorio je Isidore, učenjak iz Seville, još u šestom stoljeću. Iako mnoge riječi olako koristimo, postoji određeni broj njih za koje možemo sa sigurnošću reći da su vrlo pažljivo izabrane i određene.

Neke od ovih riječi nastale su tek u novijoj historiji i objašnjavaju način na koji moderne generacije razmišljaju i komuniciraju. Donosimo vam listu osam takvih riječi i izraza.

Twitter

Socijalne mreže bi sigurno bile manje zabave bez živahnog Twitterovog loga: svijetlo-plave ptičice koja zauvijek ostane u vašim mislima. Ali, ko se prvi sjetio da poveže jezik ptica i jezik ljudi? „Twitter“ (ili „twiterski“ kako je prvobitno zvučalo u drugoj polovini 14. stoljeća), prvo je opisan u djelu „Utjeha filozofije“ filozofa Boethiusa, u 6. stoljeću. Prethodno stoljećima koristeći riječi „cvrkut“ i „pjesma ptica“, „twitter“ je jedna od 2.200 riječi za čiji nastanak je zaslužan srednjevjekovni pjesnik. Da je pitanju autor koji napisao poemu Parlament ptica, čini se sasvim prikladnim.

Serendipity - 'Sposobnost sretnog slučajnog otkrivanja'

Prije 1754. godine kada je neko želio osjećajima da izrazi „slučajni pronalazak nečega“ morao je dobro da se potrudi kako bi to uradio. U utorak, 28. januara, engleski pisac Horace Walpole, dok je pisao, podario je svijetu jedan novi izraz: serendipity. Walpole je rekao da se bazirao na pisanje Perzijske bajke,Tri sretna princa, čiji su glavni likovi „stalno nešto otkrivali, slučajno i  mudro“. Zanemario je pravu srž priče (prinčevi zapravo nisu uspjeli pronaći ono što su željeli, uprkos svim pokušajima i naporima) koja je bitna; „sposobnost sretnog slučajnog otkrivanja“ ostaje- sretni završetak je osiguran. Nije samo Walpole izmišljao „čudne riječi“. „Sposobnost stajanja između dvije stvari“ puno je šarmantnija od svog dobro poznatog sinonima „posredstvo“, i sigurno zaslužuje istu pažnju kao i „sposobnost sretnog slučajnog otkrivanja“.

Panorama

Čini se da neke riječi vibriraju sa samim duhom značenja koje one označavaju. "Panorama" je jedna od tih; njen ritam je izgleda u skladu sa širokim, planinskim vidicima, bezgraničnim horizontima, i širinom vizije koju ona predstavlja. Ta riječ (koja doslovno znači ‘svevideći) je trebalo da uđe u svijet leksikona oko 1789. godine, godine koja je sinonim za propast zloglasne kulturne ograde, zatvorske tvrđave u Parizu Bastille, što je, čini se, sasvim odgovaralo emancipaciji duha riječi panorama. Kako je onda ironično da se otkrije da je riječ prvobitno bila povezana u potpunosti sa zatvorenim iskustvom: cilindrične slike koja zatvara svoju publiku – unutrašnja vizualna sprava koju je osmislio irski umjetnik Roberta Barker.

Vizualizovati

Teško je vjerovati da niko nikada nije ništa 'vizualizirao' prije 1817., ali to je godina kada je romantistični pjesnik i kritičar Samuel Taylor Coleridge skovao riječ u svom filozofskom priznanju Biographia Literaria (cijeli vijek prije nego što je nastala riječ 'predvidjeti'). U retrospektivi se čini odgovarajućim da pisac, čiji je um bio progonjen iluzornim vizijama kao što je spektralni brod u pjesmi Rime of the Ancient Mariner i "treperećim očima" i "plutajućom kosom" koje uzdrmaju kraj njegove proročke poeme Kubla Khan, bude taj koji će dati ime viđenju nevidljivog. Mučen tokom svog života i materijalnim i nematerijalnim supstancama podjednako, Coleridge je neiznenađujuće odgovoran za uvođenje drugih riječi u engleski i za opisivanje tamnijih aspekata iskustva, kao što su "psihosomatske" i "pesimizam".

Intelektualizirati

Coleridgu su često davali previše zasluga za osmišljavanje povezanog glagola: 'intelektualizirati', što znači transformacija fizičkog objekta u vlasništvo uma. Dok on svakako zaslužuje priznanje za kovanje termina koji ukazuje na sasvim suprotno - na nedovoljno korištenje riječi 'konkretizirati' (što znači staviti misao u objekat) - u stvari 'intelektualizirati' vjerojatno pripada opskurnoj savremenosti i inspiraciji za pjesnika romantičara: misterioznog putnika 18. stoljeća poznatog po radoznalom nadimku 'Lutajući Stewart' za svoj proslavljeni podvig da je lutao preko većeg dijela poznatog svijeta prije bilo koga drugog. U svojim decenijama lutanja preko Indije, Afrike i Europe, Stewart je razvio ekscentričnu filozofiju koja je usmjerena na ideju da su um i tijelo u stalnom toku između svijeta koji se neprestano intelektualizira i duha koji se beskrajno konkretizira.

Birokratija

Pjesma skitinice i naratora Harry McClintocka ,Big Rock Candy Mountain  iz 1928., govorila je o snovima o dolasku u bezbrižni raj, mjesto gdje „vješaju kretene koji su izmislili rad“. Iako historija ne bilježi ime tog kretena, znamo identitet francuskog ekonomiste koji je izmislio riječ za nešto skoro pa jednako zamorno: birokratija. 1818. Jean Claude Marie Vincent de Gournay povezao je dvije riječi: francusku riječ za desk (bureau) i grčki sufiks koji nosi značenje 'moć' (-kratija) i dao ime 'crvenoj vrpci' koja je počela da guši društvo.  

Nakon što je skovao riječ za vladine procese koji nameću dosadna pravila o ponašanju pojedinaca, Gournay možda izgleda kao zadnja osoba od koje se očekuje da će izmisliti i termin koji u slobodnom prevodu znači "neka ljudi rade ono što misle da čine najbolje": laissez-faire.

Fotografija

Čudno je i pomisliti da su neka od naizgled dobro utvrđenih' naziva nekada bili prihvaćeni samo postepeno i sa procesom eliminacije.

Prijedlog engleskog astronoma Sir Johna Herschela iz 1839. – za riječ fotografija – morala je dočekati svoje vrijeme i ispratiti brojne druge nazive- da bi s vremenom postala trajno uvrštena u svjetski vokabular. Jer da je historija išla drugim tokom, vaša baka vas je mogla ukoriti jer joj ne šaljete dovoljno 'sunčanih otisaka' ili 'fotogeneza'.

Jedan od konkurentnih naziva, heliograf, ustvari je prethodio riječi fotografija, a ujedno bio i razlog zbog koji se Herschel dosjetio jedne od riječi koja danas mijenja svijet.

Muggle – osoba lišena magije ili osoba kojoj je određena vještina nepoznata

Muškarci, iako je nepotrebno to reći, jednostavno kao pol nisu najvještiji u kovanju uvjerljivih činjenica, međutim neproslavljene žene neolozi, jesu. A kako je njihov doprinos kulturi veoma često marginaliziran, nije ni čudo da se u engleskom rječniku Oxford Men, riječi 'autsajder' (Jane Austen u 1800.)  i 'angst' (strah - njemačka riječ koji je u engleski jezik uveo George Eliot 1849.) često pripisuju upravo ženama.

U naše vrijeme, još jednom se svelo na to da određenu riječ definira jedan ženski pisac. Radi se o opisu moći i čarobnjaštva, onima koji to imaju i oni koji to nemaju. J.K. Rowling i njen uvod riječi 'muggle' u knjigu o Harry Potteru i kamenu mudraca iz 1997. čini upravo to – opisuje ljude, obične smrtnike koji su lišeni natprirodnih vještina i podsjeća na višegodišnju magiju riječi – na one koji je imaju i na one koji je nemaju.

(federalna.ba/bbc.com)

Vesta Radio 91.2